I nakon toliko godina bavljenja novinarstvom uvijek me neke rijeèi, postupci, razmišljanja dirnu u srce...Povod ove brzinske kolumne je jedno, naoko obièno, svakodnevno gostovanje na našem radiju. Srce mi se stisnulo dok je  eteru u ¨Vruæoj gradskoj liniji¨ bio gost Ivo Valentiæ, tajnik NK ¨Pag¨, miran, povuèen mladiæ povrijeðen reakcijama pojedinih kvazi komentatora na našoj stranici. O èemu se radi? U našem programu i na stranici smo u najboljoj namjeri objavili poziv Pažanima da doðu na Julovicu i daju podršku paškom klubu. ¨Nije isto igrati pred 20 ili 200 gledatelja. Ove godine igraju naši deèki dobro, daju dosta golova i svaki ljubitelj nogometa æe uživati. A igraèi æe dobiti novi motiv za još bolju igru.¨- rekao je iskreno Valentiæ, prisjeæajuæi se prvih dana kada se sagradilo igralište, tadašnjeg entuzijazma, osjeæaja pripadnosti svom klubu. Kako to obièno biva, umjesto da naši sugraðani krenu prema Julovici, bar oni koji vole nogomet i uvjere se na licu mjesta u njegove rijeèi, pojavljuju se neki komentari koji onoga tko se trudi pogaðaju ravno u srce gotovo tjerajuæi ga da se ostavi svega i zažali što se uopæe bilo èega dotaknuo. ¨Kod nas u Pagu je sve tako- kad se netko potrudi da pokuša nešto uèiniti, odmah se jave kritièari i omalovažavaju sav rad. Razmišljam da se ostavim svega jer mi je ovo sve dodatna obaveza, ali volim nogomet i naš klub¨, govorio je razoèarano Valentiæ. Da, kažem sebi, ovo je samo tek jedan od, nažalost, bezbroj primjera oko nas... Nesvjesno mi se redaju sliène, ma gotovo identiène situacije, misli dolaze, uvijek ista pitanja, a odgovor i racionalno obrazloženje tradicionalno veæ-nedoreèeni...

Po takvoj kritiènoj masi u Pagu nam ništa ne treba – ni nogometni klub, ni kazalište, ni kino, ni radio, ni udruge, ni klape...A volimo reæi da je Pag grad...I jest grad, ali ponekad se zaboravi da grad ne èini matematièki broj kuæa i stanovnika nego ljudi koji svojom osobnošæu, radom, trudom, entuzijazmom, talentima osmišljavaju i obogaæuju živote svih nas. Pa zar nije lijepo kad naši uèenici osvajaju nagrade? Kad vidimo da djeca Paga treniraju nogomet, ribolov, rukomet, vježbaju u zboru, pjevaju, sviraju? Kad nastupaju klapa  ili KUD "Družina" na TV-u i piše da su iz Paga? Kad oni najmlaði vježbaju ¨Robinju¨? Kad naše èipkarice stvaraju savršenstvo èipke? Zar nije lijepo kad prolazeæi kod kuglane èujete vježbanje glazbara ili kad naša ¨Bataja¨ organizira koncert ili èišæenje uvale? Kad upalite radio i èujete informacije o svojim sugraðanima i životu svog otoka? Možda je èudno, ali sam sretna  što nisam svih nabrojala (znam da sam sigurno nekoga zaboravila...) jer sve to znaèi da ovaj grad ima itekakvog potencijala... Naravno da u životu uvijek postoji onaj ¨ali¨, pa tako i sad. Tko su ti ¨dobroèinitelji i najpametniji¨? Tko su ti koji uvijek imaju fobiju ¨vanjskog i unutarnjeg neprijatelja¨ i urote tipa ¨ki je to plati¨, ¨ki je koga kupi¨, ¨znan ja ki iza toga stoji¨, ¨ki je ukra¨ itd... Iz svog iskustva kažem da su to obièno oni koji ne vole niti sebe, a tako niti druge ljude, oni koji nemaju svog života ili nisu shvatili u èemu je smisao života. Neki dan mi kažu neki ljudi da je komentiranje na internet portalima ¨ko izmišljeno za Pažane¨- prije su æakulali  i kritizirali po kafiæima, ali budnim okom pazeæi ¨ki ce ih cut¨, a sada, preko ove moæne kutijice zvane kompjuter, mogu dopustiti sebi da svašta izdjele nekom drugom o kome se piše, tko nešto radi i bar pokušava napraviti. I gle èuda - nitko neæe znati da je upravo on to napisao! Efekt dvostruki – sebe je ¨ojaèao¨ u stilu ¨sve san in napisa, neka znaju¨, a s druge strane kad vas vidi, imat æe – pogaðate što? Rozi u tašku! Nakon toliko godina provedenih u Pagu mogu reæi da sam doslovce shvatila tu vrlo, vrlo èesto spominjanu izreku :¨Mala, cuvaj se, i kad ti se cini da ti želi najboje, rozi su u tašku¨, govorili su mi moji dragi, stariji Pažani... Ovo je prilika da, onom upornom i zlonamjernom komentatoru koji neumorno šalje svoje destruktivne, zloæom obojane komentare, prijetnje na našem portalu optužujuæi nas za ¨verbalni delikt koji nije bi ni u komunizmu¨,¨"da æe se ukljuèit u vruæu gradsku liniju  i  doæ na radijo i sve reæ u 4 oka", da nas treba potjerati svih sa radija itd. ( jako , jako mi ružno to i pisat...) poruèim da bi bili sretni  da ne posjeæuje naš portal jer on zaista nije namjenjen tome  (nešto više o toj temi može proèitati u tekstu ¨Dvije godine naše stranice¨, ali se bojim da æe ga razumijeti...) Èinjenica s poèetka prièe jest  da je svatko tko je u Pagu pokušao nešto, naišao na bezbroj prepreka koje su kod upornih preðene  mada se nitko ne pita jesu li  boljele do kosti i donijele puno suza, tuge, razoèarenja, osjeæaja nepravde, odustajanja, preispitivanja samog sebe (jesu, jesu!)...Mi na radiju, a i svi mnogobrojni èlanovi naših udruga, klubova imaju isti cilj-želimo živjeti u našem gradu, želimo da naše ulice, Pijaca, kino, boèalište, igrališta budu puna mladih i onih koji se osjeæaju mladima, puna žamora, susreta, osmjeha... Zato Ivane Valentiæu, Jure Orliæu i ekipo s ¨basnasbriga¨, Marijane Paro i sljedbenici ¨Bataje¨, udrugari svih vrsta ne smijete posustati, ma koliko sve to sada boljelo... Za ove druge mi ostaje nada da su malobrojni i prihvatiti životnu èinjenicu da jednostavno moraju postojati, te da æe se upravo oni povuæi u svoju mišju rupu iz koje nikad nisu javno ni  izašli na prelijepu svjetlost dana...I da završim u paškom stilu uz rijeèi:"Pogej ki?!"...

Vesna Karavaniæ